Za razliku od domaćeg serijskog TV programa koji su prethodnih godina obeležili uglavnom razni „Selo gori, a baba se češlja“ klonovi i ponovna prikazivanja „Alo-alo“ i „Mućki“, svetske (a pod time u ovom slučaju uglavnom mislim na američke) serije su postale raznovrsnije nego ikada pre. Gotovo svaka društvena grupa koje se možete setiti ima „svoju“ seriju: od tinejdžera, advokata i doktora do svemirskih kauboja, domaćica i vampira. Ono što će verovatno najviše interesovati posetioce Viva-fizike je da od 2007. postoji i serija čija radnja prati par naučnika i zaluđenika (u nedostatku adekvatnijeg prevoda reči „geek“). Njeno ime je „Teorija Velikog praska (The Big Bang Theory)“ i pre nešto više od mesec dana je u SAD emitovano finale treće sezone.

Ponegde u šali opisivana kao „Prijatelji“ sa četiri Rosa i bez Monike i Rejčel, serija počinje kada se Peni, devojka koja radi kao konobarica, useli u stan preko puta dvojice fizičara sa Kalteha, Lenarda Hofštetera i Šeldona Kupera. Pored ovo troje, glavna „postava“ serije obuhvata i Lenardove i Šeldonove prijatelje i kolege sa Kalteha, Hauarda Volovica i Ražeša Kutrapolija. Gotovo sav humor u seriji potiče od razlika u svetovima u kojima akteri žive: sa jedne strane Peni, devojka sa sela koja je došla u Los Anđeles nadajući se da će postati holivudska zvezda, skromnog formalnog obrazovanja, ali nesumnjivo socijalno inteligentna; sa druge „četvorka“ obrazovanih i genijalnih naučnika koji su kolekcionari stripova, igrači „World of Warcraft“ i „Age of Conan“ i socijalno krajnje pasivni. Kako se sprijateljuju, utiču jedni na druge, a gledaocima omogućavaju da uživaju u komičnim situacijama koje prate gotovo svaku njihovu interakciju. I u okviru „četvorke“, naravno, postoje razlike, što Peni (ili neki neupućeniji gledalac) na početku ne primećuje: od činjenice da Hauard jedini od njih nije doktor nauka, a da Ražeš nije u stanju da razgovara sa osobama ženskog pola sa kojima nije u srodstvu, do toga da je Lenard eksperimentalni fizičar i da želi aktivniji društveni život, za razliku od Šeldona koji je teorijski fizičar i potpuni antipod po pitanju društvenog života. Kada spominjemo fiziku (i nauku uopšte), važno je napomenuti da su tekstopisci serije u stalnom kontaktu sa nekim od eminentnih naučnika iz raznih oblasti nauke koji im pomažu konsultacijama u vezi sa pisanjem teksta (koji glumci kasnije imaju probleme da zapamte), tako da sve što likovi izgovaraju ima smisla i bazirano je u savremenoj nauci.

Za kraj, vratimo se na poređenje „Velikog praska“ sa „Prijateljima“. Na prvi pogled, deluje kao da osim činjenica da se većina radnje obe serije odvija u dva stana, jedan preko puta drugog, da obe serije imaju zarazne uvodne pesme i da su akteri neudati/neoženjeni dvadesetogodišnjaci, nema previše sličnosti, ali od prethodne sezone se „Veliki prasak“ prikazuje u istom udarnom terminu od 20h u kojem su se svojevremeno prikazivali „Prijatelji“, budući da rejting serije neprestano raste. Ostaje pitanje da li će ikada biti u stanju da dostigne 50 miliona gledalaca koji su svojevremeno gledali završnu epizodu „Prijatelja“. Autor ovog članka definitivno misli da je „Teorija Velikog praska“ to zaslužila svojim kvalitetom.

Slučajni tekstovi

Učitavanje…

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • Digg
  • Google Buzz
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS