Archive for March, 2010

cern

Istorijski sudar

Juče, 30. marta 2010. godine, u 13:06 po lokalnom (i našem) vremenu, nakon dva neuspela pokušaja ranije tokom dana, u Velikom hadronskom sudaraču (LHC-u) u istraživačkom centru CERN kod Ženeve, postignut je sudar dva protona iz dva protonska snopa ubrzana do rekordne energije od 7 TeV (sedam biliona elektron-volti). Iako zanemarljivo mala energija za svakodnevni svet oko nas, za jedan proton ova energija znači brzinu od 99,9999 procenata brzine svetlosti. Otvorena je sezona lova na tamnu materiju, nove sile, nove dimenzije, supersimetrične čestice i Higsov bozon.

Ovim događajem LHC je utvrdio svoju poziciju najvažnijeg tekućeg eksperimenta na svetu. Od nezamislivo obilnih gomila podataka koji će biti dobijeni tokom sudara visokoenergetskih čestica u 27 kilometara dugačkom podzemnom tunelu fizičari očekuju da izvedu zaključke koji bi mogli promeniti naše poimanje sveta. Postojanje teoretski predviđenih i postuliranih čestica i oblika materije trebalo bi da bude potvrđeno u bliskoj budućnosti, simuliranjem uslova u kojima se svemir nalazio tek nekoliko trenutaka nakon Velikog praska.

Od stotine milijardi protona u snopovima, svega po nekoliko će se sudariti tokom jednog eksperimenta. Prema trenutnim planovima, LHC će raditi svakodnevno tokom narednih godinu i po do dve godine dana tokom kojih se očekuju rezultati koji bi potvrđivali trenutno prihvaćenu teoriju čestica znanu kao Standardni model, nakon čega bi se krenulo u potragu za famoznim Higsovim bozonom. Nakon ovog, naučnici se nadaju uspešnog perioda, LHC će ponovo biti ugašen zbog radova u okviru neophodnog rutinskog održavanja, provera i eventuelnih opravki. Nakon toga, LHC bi trebalo da se pokaže u svojoj punoj snazi, ubrzavajući subatomske čestice do energija od 14 TeV!

Iz CERN-a ponovno napominju i da pri ovim sudarima zaista može doći do pojave minijaturnih crnih rupa, ali i da bi novonastali objekti gotovo momentalno isparili, te nema razloga za strah da eksperimenti u LHC-u predstavljaju ikakvu opasnost po Zemlju i život na njoj.

About Marija Janković

Student Fizičkog fakulteta u Beogradu. Nekadašnja polaznica, a sada mlađi saradnik seminara fizike u Istraživačkoj stanici Petnica i jedna od urednika Viva-fizika portala. Interesovanja: prirodne nauke, informatika, fotografija, istorija i esperanto.

More Posts (55)

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • Digg
  • Google Buzz
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS

Piramida u Petnici

Izvor: Vreme

Pise: Slobodan Bubnjevic

Učenici su u Petnici napravili su stvarni objekat koji ima samo – dve dimenzije

Kako je u blizini Valjeva u stvarnosti napravljen fraktal i to od šest hiljada slamčica iz Mekdonaldsa? Za razliku od režisera Džejsma Kamerona koji je na dvodimenzionalnom platnu stvorio trodimenzinalni svet, učenici u Petnici napravili su stvarni objekat koji ima samo – dve dimenzije.

Polaznici Istraživačke stanice Petnica napravili su prošle nedelje fizički najveći fraktalni objekat u Evropi – pet metara visoku piramidu od 6144 slamčice iz Mekdonaldsa koja predstavlja takozvani sunđer Sjerpinskog. Mada odavno poznata u matematici, ova piramida je sasvim neuobičajena stvar, pošto je to nešto što stoji u prostoru, a ima – samo dve dimenzije.

About Milija Jovičić

Trenutno student Fizičkog fakulteta u Beogradu (smer teorijska i eksperimentalna fizika). Bivši polaznik IS Petnica seminara astronomije.

Web | More Posts (51)

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • Digg
  • Google Buzz
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS
3dsun_24dec09

Sunce na dlanu

Zamislite da držite Sunce na dlanu!

Zahvaljujući timu astronoma, programera i umetnika, ukoliko posedujete iPhone ili iPod touch, ovako nešto više ne morate samo da zamišljate. Aplikacija razvijena kroz jedan od programa podržanih od strane NASA-e omogućava Vam da Sunce posmatrate na malom ekranu u sve tri dimenzije, obilazeći oko njega i uveličavajući regione sa aktulenom Sunčevom aktivnošću.

Da se ukratko podsetimo, još od Galilejevih prvih posmatranja kroz durbin bilo je jasno da naše Sunce nije savršena užarena lopta. Sunce je sačinjeno od užarene plazme, a njegovom površinom obično smatramo sloj nazvan fotosfera. Ova površina sačinjena je od ključajućih mehurova plazme među kojima se stvaraju snažna lokalna magnetna polja. Ona izazivaju pojavu hladnijih predela poznatih kao tamne Sunčeve pege, ali i niz drugih oblika Sunčeve aktivnosti poput protuberanci i homosferskih erupcija. Ove snažne eksplozije mogu izračiti količinu energije dovoljno za snabdevanje SAD strujom u narednih stotinu godina. Njihova snaga meri se energijom miliona i milijardi nuklearnih bombi. Sunčeva aktivnost, koja opada i raste tokom ciklusa od približno 11 godina, odgovorna je i za pojavu solarnog vetra, koji ima jak uticaj na Zemlju, njeno magnetno polje, naš život.

Fotografije koje navedena aplikacija koristi za prikazivanje trodimenzionalnog Sunca stižu na Zemlju sa dve letelice u sklopu misije STEREO (Solar-Terrestrial Relations Observatory, odnosno Opservatorija solarno-zemaljskih odnosa). Ove dve letelice snimaju Sunce iz dva različita ugla, te tako omogućavaju sklapanje trodimenzionalnih fotografija Sunca, stvarajući oduševljavajući pogled na 87% površine ove zvezde. STEREO misija je značajno doprinela proučavanju Sunčeve nemirne površine i svega što se na njoj dešava. Ova dešavanja snimaju se u ultraljubičastom delu spektra. Svi novi uočeni događaji i fotografije prosleđuju se aplikaciji na Vašem uređaju u kratkom vremenskom roku, te stoga gotovo da uvek imate “prenos uživo”. To važi kako za stranu Sunca koja je trenutno okrenuta ka Zemlji, tako i za suprotnu polusferu. Možete čak podesiti da se oglasi alarm kada na Vaš uređaj stignu podaci o najnovijem značajnom događaju. Naravno, paralelno sa fotografijama koje konstruišu 3D Sunce koje možete proizvoljno obrtati i pregledati, redovno stižu i vesti i najave predviđenih događaja.

Ime aplikacije opisane u ovom tekstu je “3D Sun” i moguće je download-ovati sa linka http://itunes.apple.com/us/app/3d-sun/id347089078 Uočićete da zapravo postoji niz sličnih aplikacija edukativnog karaktera. Naučnici i programeri su se udruženo bacili na iskorišćavanje širokih mogućnosti Apple-ovih uređaja. Neke od tih aplikacija prikazuju Zemlju u trodimenzionalnom prostoru, sadrže detaljnu mapu sveta ili imaju direktan pristup bogatim bazama fotografija astronomskih organizacija. Za ljubitelje nauke i tehnologije ovo je svakako znak da pri kupovini narednog telefona razmisle o naprednom iPhone-u, čije se cene kod nas trenutno kreću u rasponu od dve do tri stotine eura.

About Marija Janković

Student Fizičkog fakulteta u Beogradu. Nekadašnja polaznica, a sada mlađi saradnik seminara fizike u Istraživačkoj stanici Petnica i jedna od urednika Viva-fizika portala. Interesovanja: prirodne nauke, informatika, fotografija, istorija i esperanto.

More Posts (55)

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • Digg
  • Google Buzz
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS
NASA-Moon-image-PIA08004

Voda na Mesecu

Otkriće tragova vode na Marsu, ekstrasolarnoj planeti, ili čak i na malom ledenom satelitu Jupitera, Evropi, uvek je velika i očekivana vest. Svemir nas je po ko zna koji put iznenadio kada je tokom najnovijih astronautičkih misija otkrivena velika količina vode mnogo bliže no što smo se nadali.

U skorije vreme je na Mesecu, prevashodno na polovima, pronađeno više od 40 omanjih kratera, prečnika 2 do 15 kilometara, u kojima se nalazi zaledjena voda. Šta više, kao primese tog leda u nekim predelima identifikovani su ugljovodonici, najjednostavnija organska jedinjenja. Nije izmerena dubina leda u ovim kraterima, ali letelica kojom su posmatranja izvršena može da uoči led jedino debljine veće od nekoliko metara. Neke procene govore da se na Mesecu možda nalazi i do 600 miliona tona leda.

Prostor ovih kratera je večito zaklonjen od Sunčeve svetlosti. Temperature padaju i do svega 25 stepeni iznad apsolutne nule, što je hladnije od Plutonove površine. Ovi slojevi gotovo čistog leda pokriveni su zaštitnim slojem regolita, Mesečeve prašine, verovatno debljine nekoliko desetina centimetara. Ovaj suvi sloj može sprečiti isparavanje čak i u područjima izloženim Suncu. Takođe, uočeno je da se jedan deo leda na Mesecu nalazi u kristalnoj formi, umesto u amorfnoj formi u kojoj se uobičajeno nalazi na Zemlji. Osim vode i primesa ugljovodonika, primećene su i neznatne količine sumpor-dioksida i ugljen-dioksida.

Naučnici su izuzetno optimistični u pogledu ovih podataka. Smelo se čak spominje i mogućnost opstanka ljudske kolonije na Mesecu zahvaljujući resursima koji na njemu već postoje.

Misije kojima se došlo do ovog neočekivanog otkrića su pre svega Chandrayaan-1, indijska letelica, kao i LCROSS misija NASA-e. LCROSS misija sastojala se iz eksperimenta u kome je raketa snažno udarila u mesto blizu Mesečevog južnog pola. Učesnici u trenutnom detaljnom ispitivanju Meseca jesu takođe i Japan, Kina i Evropa.

Odakle voda na Mesecu? Dosadašnja saznanja ukazuju na to da postoji više uzroka za nastanak vodenog leda na Mesecu. Među tim uzrocima nalaze se interakcija sa solarnim vetrom, brzim oblacima materije izbačene tokom perioda visoke sunčeve aktivnosti, kosmičko zračenje koje može izazvati reakciju kiseonika i vodonika, a izvor vode, pa i spomenute uočene količine ugljovodonika jesu najverovatnije i asteroidi i komete.

Dok čekamo na nova posmatranja i nove eksperimente, jedno je sigurno. Mesec nikada više nećemo posmatrati samo kao suvu izbrazdanu kamenu lopticu.

Izvor: http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/8544635.stm

About Marija Janković

Student Fizičkog fakulteta u Beogradu. Nekadašnja polaznica, a sada mlađi saradnik seminara fizike u Istraživačkoj stanici Petnica i jedna od urednika Viva-fizika portala. Interesovanja: prirodne nauke, informatika, fotografija, istorija i esperanto.

More Posts (55)

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Delicious
  • Digg
  • Google Buzz
  • StumbleUpon
  • Add to favorites
  • Email
  • RSS