Astronomija
Tekstovi iz oblasti astronomije i astrofizike.
Kako nastaju Mesečeve mene?
Dec 25th
Pitanje:
Kako nastaju Mesečeve mene?
Šalje: dorotea
Odgovor:
Svetlost koja dolazi sa Meseca nije ništa drugo do Sunčeva svetlost koja se reflektuje sa Mesečeve površine. Kao i svi ostali sateliti, planete i ostala manja tela Sunčevog sistema, Mesec nije samostalni izvor svetlosti. Zbog ovoga je uvek osvetljena tačno polovina Mesečeve površine – polovina Mesečeve kugle koja je u tom trenutku okrenuta ka Suncu.
Međutim, kako Mesec obilazi oko Zemlje na njenom putu oko Sunca, polovina Mesečeve kugle okrenuta ka Suncu nije uvek ista ona polovina koja se vidi sa Zemlje. Tačnije, trenutak u kome sa Zemlje vidimo celu polovinu Meseca osvetljenu Sunčevom svetlošću samo je jedna faza, odnosno jedna Mesečeva mena – pun Mesec ili uštap, kada vidimo ceo Mesec. Zemlja, Sunce i Mesec tada se približno nalaze na jednoj pravoj liniji, pri čemu se Zemlja nalazi u sredini. Ako u ovoj fazi ova tri tela nađu zaista na jednoj pravoj liniji, nastaje pomračenje Meseca, jer Mesec biva zaklonjen Zemljom od Sunca.
Na svom daljem putu oko Zemlje, kružeći u smeru suprotnom od kazaljke na satu gledano sa severnog pola, Mesec posle oko nedelju dana dođe u takvu poziciju da sa Zemlje vidimo samo levu polovinu Mesečevog diska. Polovina Mesečeve kugle okrenuta Suncu i dalje je osvetljena, ali mi vidimo samo polovinu te polovine, odnosno jednu četvrtinu ukupne Mesečeve površine. Ova faza Meseca naziva se druga četvrt.
Posle oko još nedelju dana, Mesec je mlad. On se tada nalazi približno između Zemlje i Sunca. Ukoliko kažemo da je Suncem osvetljena strana Meseca njegovo lice, u ovoj fazi Mesec je nama okrenut leđima i mi Mesec gotovo da i ne vidimo. U periodu blizu ove faze, on se može uočiti kao tanak srp koji žuri ispred ili kaska odmah iza Sunca po nebu. Takođe, tokom ove faze može se dogoditi da se Mesec nađe tačno između Zemlje i Sunca, kada delom ili potpuno zaklanja Sunčev disk i nastaje pojava koju zovemo pomračenjem Sunca.
Pre ponovne pojave punog Meseca, javlja se i faza prve četvrti, kada vidimo desnu polovinu Mesečevog diska. Period potreban Mesecu da promeni sve faze iznosi oko 29,5 dana i za oko dva dana se razlikuje od perioda potrebnog Mesecu da napravi tačno pun krug oko Zemlje – ova razlika javlja se usled njihovog zajedničkog kretanja oko Sunca.
About Marija Janković
Student Fizičkog fakulteta u Beogradu. Nekadašnja polaznica, a sada mlađi saradnik seminara fizike u Istraživačkoj stanici Petnica i jedna od urednika Viva-fizika portala. Interesovanja: prirodne nauke, informatika, fotografija, istorija i esperanto.
More Posts (55)Share and Enjoy
Tamna energija: od Ajnštajna do Nobelove nagrade za fiziku 2011.
Dec 20th
23.11.2011. u zadužbini Ilije M. Kolarca prof. Milan Ćirković (AOB, PMF u Novom Sadu) je održao popularno predavanje povodom dodele Nobelove nagrade za fiziku 2011. godine ”za otkriće ubrzanog širenja svemira kroz posmatranja udaljenih supernovih” istraživačima Sol Perlmuter-u, Adam Ries-u i Brian Schmidt-u.
U svom predavanju prof. Ćirković stavlja doprinos ovih istraživača u širi kontekst kosmologije i posmatračke astrofizike i daje pregled aktuelnih istraživanja problema tamne energije i uopšte kosmologije.
Zvučni zapis i PPT prezentacija su dostupni na sledećim linkovima
http://www.kolarac.rs/data/predavanja/20111123-cirkovic-tamna-energija.mp3
http://www.kolarac.rs/data/predavanja/20111123-cirkovic-tamna-energija.ppt
About Mateja Bošković
Student teorijske i eksperimentalne fizike u Beogradu i mladji saradnik na seminarima astronomije u IS Petnica.
More Posts (1)Share and Enjoy
Ernesto Sabato: Širenje univerzuma
Sep 19th
Sigurno ste čuli za Ernesta Sabata, poznatog argentinskog romanopisca i esejistu. A da li ste znali da se pre bavljenja esejistikom i pisanjem romana Sabato bavio fizikom sa PhD titulom na Institutu Kiri u Parizu, Masačusetskom Institutu Tehnologije (MIT), kao i na Nacionalnom Univerzitetu u La Plati?
Da, negde do kraja Drugog svetskog rata Sabato je bio fizičar, a onda je napustio nauku i posvetio se pisanju. Neposredno nakon toga, 1945. godine, objavio je prvu zbirku eseja i u njoj esej “Širenje univerzuma” koji je u izdanju Gradac preveden kao jedan od eseja iz zbirke Pojedinac i univerzum (Čačak, 1995).
Viva fizika za vas objavljuje ovaj izuzetan esej (prevod koji je objavljen u pomenutom izdanju Gradac) i želi vam prijatno i inspirativno čitanje, nakon čega možete da nam se pridružite u diskusiji na forumu.
Širenje univerzuma
Ideja o univerzumu koji se širi začela se u raspravi holandskog astronoma V. de Zitera, objavljenoj 1917. godine, koji, dovodeći do kraja Ajnštajnovu teoriju izvlači sledeći zaključak: vreme ne teče istom brzinom na svakom mestu; kada se posmatra sa zemlje, zaostaje sve više i više, dok ne dođe u oblasti u kojima se potpuno zaustavlja. U tim dalekim predelima svemira stvari se ne događaju – one jesu. De Ziterovi zaključci izgledali su previše fantastični, a da bi odgovarali stvarnosti (kao da stvarnost ima obavezu da bude dosadna). Postojao je, međutim, način da se teorija proveri: ako vreme protiče sporije, klatno na satu moraće sporije da se klati; nema mogućnosti da se časovnici sa klatnom postave od Zemlje pa sve do granica našeg univerzuma, ali nema ni potrebe: atomi koje sadržisvaka zvezda osciluju kao časovnici i boja svetlosti koju isisjavaju jeste izraz te brzine, kao što ton muzičke note predstavlja izraz frekvencije kojom vibrira žica. I kao što nota postaje niža što je broj vibracija žice u sekundi manji, boja svetlosti sve se više približava crvenom. More >
About Dušan Pavlović
Student druge godine teorijske i eksperimentalne fizike na Fizičkom fakultetu u Beogradu. Tri godine je bio polaznik seminara astronomije u Istraživačkoj stanici Petnica. U Petničkoj meteorskoj grupi se bavi fizikom meteora, između ostalog. Strastveni je ljubitelj muzike, naročito džeza, a pored toga ga interesuju još mnoge stvari -- od fotografije do filozofije.
Web | More Posts (21)Share and Enjoy
Ko se boji Velikog praska?
Jul 16th
Odslušah BBC vesti, pa se prisetih verovatno najslavnije sintagme koja je skovana upravo na tom radiju: Velikog praska. To je negde u proleće 1950. godine – u verovatno prvoj naučnoj emisiji na bilo kom elektronskom mediju u istoriji – učinio ser Fred Hojl, veliki astrofizičar, kosmolog i polihistor, koji je, ironično, to prvobitno smislio da se podrugne svojim protivnicima – rečenica je bila nešto kao “Ti ljudi stvarno veruju da je sve što postoji otpočelo u nekakvom velikom prasku!”
U međuvremenu se pežorativni prizvuk izgubio, te se danas Standardni kosmološki model sasvim opušteno naziva modelom Velikog praska (uz pocasno veliko slovo). Međutim, to nije samo po sebi pomoglo da se otklone pojedina pitanja i nedoumice koje se gotovo neizbežno ponavljaju kad je ovaj termin u pitanju. Mnoge zablude, greške i predrasude su, nažalost, našle put do novinskih vesti, popularnih članaka, knjiga, a ponekad i udžbenika, koji bi svakako trebalo da svoj posao bolje obavljaju. Obično je izvor tome ono što je Ajnštajn lepo rekao: “Sve treba da bude najjednostavnije moguće – ali nikako više od toga.” Hajde da onda ovde bar pomalo doprinesemo razjašnjenju istih!
About Milan Ćirković
Milan M. Ćirković (1971) je naučni savetnik Astronomske opservatorije u Beogradu, vanredni profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu pri Univerzitetu u Novom Sadu i Research Associate na Future of Humanity Institute, Oxford University. Odbranio je doktorat iz fizike na Državnom univerzitetu Njujorka u Stoni Bruku u SAD 2000. godine, gde je prethodno magistrirao iz astro i geo-nauka 1995. godine. Njegovi glavni istraživački interesi su u oblastima kosmologije, astrobiologije i filozofije nauke. Objavio je do sada 5 knjiga i oko 160 naučnih, stručnih i preglednih radova u istraživačkim časopisima i u zbornicima radova sa međunarodnih konferencija. Ko-uredio je antologiju Global Catastrophic Risks (Oxford University Press, Oxford, 2008), koja je pozitivno ocenjena i predstavljena u svim svetskim naučnim glasilima, uključujući Nature i Science. Preveo više naučno-popularnih knjiga na srpski jezik, između ostalog i slavno delo Ser Rodžera Penrouza Carev novi um (Informatika, Beograd, 2001).
Web | More Posts (4)Share and Enjoy
Satelit CoRoT i potraga za planetama nalik Zemlji
Jul 9th
Malcolm Fridlund iz Evropske Svemirske Agencije (ESA) opisuje potragu za ekstra-solarnim planetama i objašnjava kako nam one mogu pomoći u shvatanju porekla života na Zemlji.
Image courtesy of ESA
CoRoT
27 – Decembra 2006. godine, Francuska svemirska agencija CNES (Centre National d’Etudes Spatiales), ESA i njihovi partneri su lansirali satelit CoRoT (Convection, Rotation and planetary Transits) za potragu malih Zemljolikih planeta van Sunčevog sistema i uočavanje ‘zvezdanih potresa’. CoRoT je namenjen ispitivanju rotacije zvezda i konvekcije vrućeg gasa iz zvezdane unutrašnjosti. Takođe je namenjen i za detektovanje prelaza planeta između Zemlje i diska zvezda (tranzit planeta).
Sva tri fenomena se mogu proučavati merenjem promena intenziteta emitovane svetlosti sa posmatranih zvezda. Konvekcija iz unutrašnjosti zvezde uzrokuje smanjenje ili povećanje intenziteta svetlosti za milioniti deo. Područja intenzivne magnetne aktivnosti sprečavaju konvekciju, formirajući oblasti smanjene površinske temperature koje su vidljive kao tamne zvezdane pege. Usled rotacije zvezde, dolazi do male promene, u zavisnosti od broja zvezdanih pega na hemisferi koja je u našem vidnom polju; posmatrajući zvezdane pege možemo odrediti brzinu rotacije. Konačno, kada planeta na orbiti oko zvezde prođe između satelita CoRoT i zvezde, može se uočiti kao malo periodično smanjenje svetlosti zvezde.
Share and Enjoy
Bestežinsko stanje i matične ćelije
May 12th
Bestežinsko stanje u letelicama na orbiti oko Zemlje, znano i kao mikrogravitacija, utiče na ljudsko telo mnogo ozbiljnije nego što se to obično misli. Ma koliko zabavno izgledalo lebdeti u unutrašnjosti svemirskog broda, mnogo je truda uloženo u to da se u takvim uslovima očuva zdravlje astronauta. More >
About Marija Janković
Student Fizičkog fakulteta u Beogradu. Nekadašnja polaznica, a sada mlađi saradnik seminara fizike u Istraživačkoj stanici Petnica i jedna od urednika Viva-fizika portala. Interesovanja: prirodne nauke, informatika, fotografija, istorija i esperanto.
More Posts (55)








