Istorijski sudar
Juče, 30. marta 2010. godine, u 13:06 po lokalnom (i našem) vremenu, nakon dva neuspela pokušaja ranije tokom dana, u Velikom hadronskom sudaraču (LHC-u) u istraživačkom centru CERN kod Ženeve, postignut je sudar dva protona iz dva protonska snopa ubrzana do rekordne energije od 7 TeV (sedam biliona elektron-volti). Iako zanemarljivo mala energija za svakodnevni svet oko nas, za jedan proton ova energija znači brzinu od 99,9999 procenata brzine svetlosti. Otvorena je sezona lova na tamnu materiju, nove sile, nove dimenzije, supersimetrične čestice i Higsov bozon.
Ovim događajem LHC je utvrdio svoju poziciju najvažnijeg tekućeg eksperimenta na svetu. Od nezamislivo obilnih gomila podataka koji će biti dobijeni tokom sudara visokoenergetskih čestica u 27 kilometara dugačkom podzemnom tunelu fizičari očekuju da izvedu zaključke koji bi mogli promeniti naše poimanje sveta. Postojanje teoretski predviđenih i postuliranih čestica i oblika materije trebalo bi da bude potvrđeno u bliskoj budućnosti, simuliranjem uslova u kojima se svemir nalazio tek nekoliko trenutaka nakon Velikog praska.
Od stotine milijardi protona u snopovima, svega po nekoliko će se sudariti tokom jednog eksperimenta. Prema trenutnim planovima, LHC će raditi svakodnevno tokom narednih godinu i po do dve godine dana tokom kojih se očekuju rezultati koji bi potvrđivali trenutno prihvaćenu teoriju čestica znanu kao Standardni model, nakon čega bi se krenulo u potragu za famoznim Higsovim bozonom. Nakon ovog, naučnici se nadaju uspešnog perioda, LHC će ponovo biti ugašen zbog radova u okviru neophodnog rutinskog održavanja, provera i eventuelnih opravki. Nakon toga, LHC bi trebalo da se pokaže u svojoj punoj snazi, ubrzavajući subatomske čestice do energija od 14 TeV!
Iz CERN-a ponovno napominju i da pri ovim sudarima zaista može doći do pojave minijaturnih crnih rupa, ali i da bi novonastali objekti gotovo momentalno isparili, te nema razloga za strah da eksperimenti u LHC-u predstavljaju ikakvu opasnost po Zemlju i život na njoj.
Slučajni tekstovi
Učitavanje…
About Marija Janković
Student Fizičkog fakulteta u Beogradu. Nekadašnja polaznica, a sada mlađi saradnik seminara fizike u Istraživačkoj stanici Petnica i jedna od urednika Viva-fizika portala. Interesovanja: prirodne nauke, informatika, fotografija, istorija i esperanto.
More Posts (55)Share and Enjoy
| Print article | This entry was posted by Marija Janković on 31.03.2010 at 17:49, and is filed under Savremena fizika, Vesti. Follow any responses to this post through RSS 2.0. You can leave a response or trackback from your own site. |





about 1 year ago
Već 15 godina imam hipotezu o tome da ne moze doći do sudara čestica čija ukupna brzina sudara prevazilazu brzinu svetlosti (aproksimativno). Očekujem da ova hipoteza bude oborena ili potvrđena. Ovo nije objavljivano u naučnim krugovima niti je ovo moja struka. Ali šta ako…?
Da li su neki eksperimenti ovo već oborili?
Ako bi ova hipoteza bila tačna već imam hipotetično objašnjenje.
about 1 year ago
Sledeća hipoteza je da velikog praska nije ni bilo. Mislim, ono, svemir iz jedne tačke…?!
Pa imam hipotezu kako dolazi do rzbijanja materije.
Pa o tome da se svemir ne širi već da je to privid a da spektralno zakrivljenje ima sasvim drugi uzrok.
Itd.
Gde o tome da pišem a da se tozbiljno razmotri.